KULIRANJE SRPSKOG JEZIKA – prof. Marija Lukić: Važno je širiti društvenu svest o važnosti jezika i mogućnostima koje pruža

 KULIRANJE SRPSKOG JEZIKA – prof. Marija Lukić: Važno je širiti društvenu svest o važnosti jezika i mogućnostima koje pruža
Medijski projekat podržan od strane Ministarstva kulture i informisanja
AUDIO VERZIJA

U svetu postoji gotovo 7.000 jezika, ali neki stručnjaci ističu da je polovina ugrožena. Postoje mišljenja da će više jezika izumreti u ovom veku nego ikada ranije. Prema Uneskovim podacima oko 2500 jezika je ugroženo, a do kraja ovog stoleća mogla bi da nestane čak polovina jezika kojima se danas govori. 

Pojedini lingvisti i profesori književnosti mišljenja su da mobilni telefoni, brz način života, a i upliv stranih reči koji ove pojave sa sobom donose ugrožavaju naš govor. Najpodložniji tim promenama su mladi, jer dosta vremena provode koristeći društvene mreže. Marija Lukić, profesorka srpskog jezika i književnosti u paraćinskoj Gimnaziji kaže da uticaj postoji, ali ne u meri u kojoj bi to podrazumevalo da je jezik ugrožen:

Ne mogu da kažem da ga u potpunosti ugrožava, a opet svakondevno smo svedoci uticaja reči iz engleskog jezika na naš. Preterana i često nepotrebna upotreba anglicizama vodi potiskivanju norme standardnog srpskog jezika koja biva delom zamenjena normom engleskog jezika, dominantnom zbog svoje sveprisutnosti u različitim sferama života. Na kraju, možemo dobiti hibrid engleskog i srpskog jezika, u kome se vremenom sve više elemenata srpskog ili zamenjuje odgovarajućim elementima iz engleskog, ili sledi normu engleskog jezika.

objašnjava Marija Lukić, profesorka srpskog jezika i književnosti u paraćinskoj Gimnaziji.

Koliko vam, kao profesorki srpskog jezika, uslovno rečeno „bode uši“ kada čujete skroluj,  sinovao sam, ili slične izraze?

     Veoma. Naravno da svakodnevno čujem te izraze koji su deo omladinskog žargona. I njima bude vrlo simpatično kada ispred mene izgovore tako nešto, ali se potrude da „prevedu“.

Kao profesorka u Gimnaziji, Marija Lukić ima priliku da svakodnevno komunicira sa mladima. Interesovalo nas je da li je komunikacija mladih u formalnim situacijama (recimo, na pismenim zadacima ili prilikom odgovaranja za ocenu) drugačija od žargonske u slobodnom ćaskanju:

U formalnim situacijama, tj. kada rade pismene zadatke, kada odgovaraju za ocenu, kada ižlažu nešto ispred odeljenja, oni se trude da poštuju jezičku normu. Vrlo dobro znaju da razgraniče jedno od drugog. Na odmorima, nakon škole, stvar je drugačija. Ipak su oni generacija koja raste uz ekrane i društvene mreže, to je deo njihove svakodnevne neformalne komunikacije.

ističe profesorka.

Da li ste nekada došli u situaciju da ne razumete učenika koji upotrebljava neki strani izraz? Šta je ono što vam je ,možda, najsmešnije zvučalo?

Nije se dešavalo da ne razumem učenika. Uglavnom su to reči iz engeskog koje nisu adaprirane i kao da „štrče“. Ko zna engleski, nema problema sa tim.  Bilo je tu i spojlovanja krajeva romana, šerovanjaslika, šerovanja skrinovatimmejtova, stalnog sinovanja, hepiendova, frikova…

Profesorka Lukić kaže da ova pojava kod mladih utiče i na to da je dominantno pismo za njih latinica.

Nažalost, da. Mladi ljudi, kao što ste i sami rekli, pod uticajem su engleskog jezika, društvenih mreža, video igara…Tu je dominantno pismo latinica i oni ga sve više koriste. Na pismenom zadatku moraju da koriste ćirilicu. Isto važi i za testove. Dešava se često da se učenici prisećaju kako se koje slovo piše.

kaže prof. Marija.

Iako upotreba anglicizama skraćuje vreme potrebno za prenošenje poruke, s obzirom na to da za neke engleske reči nemamo jednu srpsku kojom bismo je zamenili, profesorka Lukić ne misli da je isključivo princip jezičke ekonomije razlog široke upotrebe stranih izraza u komunikaciji mladih:

Engleski jezik, kao prvi jezik međunarodne komunikacije ima veliki uticaj na ostale jezike. Sa njim se susrećemo u štampanim medijima, na televiziji, filmovima. Upravo ta laka audio-vizuelna dostupnost uz pomoć sve savršenijih tehnoloških dostignuća doprinose sve jačem prodiranju engleskog jezika u maternji. Tako engleski jezik dobija status odomaćenog stranog jezika.  Anglicizmi postaju sastavni deo naše stvarnosti, naše kulture i jezika.

objašnjava profesorka.

Ukoliko bismo se sada vratili na tezu iz uvodnog dela teksta – da je polovina ukupnog broja jezika u svetu ugrožena, postavlja se pitanje – treba li da brinemo da će korišćenje engleskih izraza trajnije promeniti srpski jezik i na taj način ga ugroziti, ili su takve teze neosnovane?

Te teze, po mom mišljenju, nisu potpuno neosnovane. Naravno, to je proces koji dugo traje. Nikada ne možemo da predvidimo kako će se jezik menjati, možemo samo da prepoznamo i opišemo tu promenu onda kada do nje dodje. U slučaju kontakta engleskog i srpskog verovatno najbolji ishod kojem se možemo nadati jeste onaj u kome će jezički hibrid egzistirati u vidu neke vrste žargona i biti karakteristika mladih, među kojima je i stekao najveću popularnost. U svakom slučaju, bitno je uložiti veliki trud u sistematizaciju uvezenih anglicizama i u podizanje svesti o potrebi očuvanja srpskog jezika. Ranko Bugarski, jedan od naših najznačajnijih lingvista kaže: „Jezik mogu najbolje čuvati i razvijati sami njegovi govornici, jer bez njihovog interesovanja i angažovanja nikakva rešenja nametnuta odozgo ili ponuđena sa strane nemaju izgleda na uspeh. Zato je potrebno širiti društvenu svest o važnosti jezika i mogućnostima koje on pruža.“

ističe Marija Lukić, profesorka srpskog jezika i književnosti u paraćinskoj Gimnaziji.

Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

N.P.

Povezane objave