Leteći tanjir na zadnjici pedesetogodišnjaka, klijenti „navučeni“ na tetovaže, žene koje bolje „trpe“ bol – SVE O TETOVIRANJU IZ UGLA TATTOO MAJSTORA MILOŠA ISAILOVA

 Leteći tanjir na zadnjici pedesetogodišnjaka, klijenti „navučeni“ na tetovaže, žene koje bolje „trpe“ bol – SVE O TETOVIRANJU IZ UGLA TATTOO MAJSTORA MILOŠA ISAILOVA

foto: Miloš Isailov, lična arhiva

Tetoviranje koje je nekada u Srbiji bilo tabu tema, poslednjih godina postalo je toliko popularno da je gotovo nezamislivo da kad izađete na ulicu ne sretnete barem jednu osobu sa tetovažom. Danas se tetovira gotovo svako mesto na telu, a trendovi se menjaju i usklađuju sa svetskim. Miloš Isailov, tattoo majstor i vlasnik Tattoo studija Lupus za lokalni.rs ispričao je koji su najčudniji zahtevi klijenata, šta lično najviše voli da radi i šta svoje klijente obavezno posavetuje, ali i još mnogo toga.

foto: Miloš Isailov, lična arhiva

NOVINARKA: Svim Paraćincima Tattoo studio Lupus i vi kao tattoo majstor dobro ste poznati, ali ne bi bilo loše da čujemo odakle potiče vaše interesovanje za bavljenje baš ovim poslom, kao i to na koji način se tattoo majstori u Srbiji usavršavaju i prate svetske trendove?

MILOŠ ISAILOV: Interesovanje u vezi sa ovim poslom je krenulo jako rano, od malih nogu me je privlačilo crtanje, i od kad sam uz flomaster shvatio da i koža može biti podloga za crtanje postalo mi je fascinacija da crtam po rukama i da se interesujem za tetovaže koje sam vidjao kod starijih ljudi. E sad, te tetovaže su bile one iz vojske pa estestski nisu bile atraktivne, i tako sam dugi niz godina kroz osnovnu školu hemijskim olovkama iscrtavao druge. Dok nisam jednom prilikom u Švedskoj kupio tattoo časopis i video pravu umetnost skandinavskih artista. Tada sam rešio da ću se sigurno oprobati u toj oblasti… Tattoo scena je jako napredovala u Srbiji zadnjih godina, ima sve boljih i naprednijih artista no što smo mi bili u svojim počecima, i generalno Srbija je možda i jedna od vodećih zemalja u Evropi što se tiče kvaliteta tetovaža.

Dugo je u manjim sredinama tetovaža bila tabu tema. Poslednjih godina deluje da to nije slučaj. Kakav je vaš utisak? Kakva je danas popularnost tetovaža – veća ili manja nego ranije? 

Dugo je u našoj zemlji, a prvenstveno u manjim sredinama, tetoviranje bilo tabu tema koja je mnoge diskriminisala. Sad to već nije slučaj, ili bar dosta manje, popularnost tetovaža i želje za izražavanjem stavova, obeležavanjem bitnih ljudi ili događaja ili jednostavno za ukrašavanjem ovim vidom umetnosti je sve veća.

foto: Miloš Isailov, lična arhiva

Šta su današnji trendovi u tetoviranju, šta je ono što je najpopularnije? Da li Srbija i Paraćin prate svetske trendove? Šta Paraćinci najčešće traže? 

Ima dosta stilova i trendova, od minimalističkih koje uglavnom ženske osobe rade, do ogromnih radova koji zahtevaju dosta seansi i sati. Klasici među motivima su datumi, imena… Zatim su tu životinje – uglavnom lavovi i vukovi, a uz to kao propratni motiv uvek bude neka ruža, sat ili kompas. U poslednje vreme sve više ljudi se odlučuje za portrete svojih voljenih a po nekad i omiljenih filmskih zvezda…

Šta lično najviše volite da radite? Kada bi trebalo da izdvojite vaš rad koji vam se lično najviše svideo – koji bi to bio?

Prvenstveno što se stila tiče volim i preferiram crno-bele, odnosno black and gray tetovaže, kako to stručno nazivamo. Od motiva bih možda izdvojio portrete iz razloga što se svaki razlikuje, za razliku od životinja ili predmeta gde se uglavnom vrti par nekih sličnih referenci za dizajn. A što se tiče omiljenih radova, pa ima ih dosta, nijedan mi se ne izdvaja na prvom mestu, ali bih izdvojio emocije ljudi koji su bili zadovoljni mojim radovima, to mi je uvek pružilo najveću satisfakciju, znajući da je neko zadovoljan mojim radom koji će nositi ceo život.

foto: Miloš Isailov, lična arhiva

Šta je najčudniji zahtev za tetovažu koji ste dosad imali? Da li ste odbijali neke zahteve?

 

Hmm najčudnije? Ima ih dosta, jedan od prvih čudnih bi bio leteći tanjir na zadnjici pedesetogodišnjaka, zatim recimo jedan zanimljiv, pin kod bankovne kartice jednog nemačkog penzionera. QR kod sa veoma zanimljivom porukom, itd… Da, dosta sam ljudi odbio, generalno ima dosta zahteva koji bi možda “degradirali” moj rad, ili jednostavno neke ideje mušterija koje su nerealne u praksi.

Kako savetujete one koji žele tetovažu, ali ne mogu da odluče koji motiv žele? 

Najviše volim da se prokonsultujem sa klijentom da bih od njega dobio neke osnove što se motiva tiče i najvise volim da mi puste mašti na volju. Uvek preporučim da ima neku simboliku bar delimično, a ukoliko nekog ne interesuje simbolika potrudim se da ih usmerim da što više porade na estetici, i prvenstveno da ne žure – da istraže i razmisle što duže, jer posle nema nazad.

foto: Miloš Isailov, lična arhiva

Ima li onih koji se „navuku“ na tetoviranje? Koji je najveći broj tetovaža koji ste uradili jednoj osobi?

Jako često se navuku, uglavnom kad razbiju strah nakon prve, onda se često trude da nađu povod da urade nešto novo. Što se tiče broja tetovaža na jednoj osobi, pa bilo je i po više desetina malih rađenih u više navrata, do onih koje pokrivaju veći deo tela.

Ko se češće tetovira – žene ili muškarci, mlađi ili stariji? Koji delovi tela su najpopularnija mesta za tetovažu? 

Podjednako se tetoviraju oba pola, i starosne barijere su prevaziđene – od tek punoletnih buntovnih srednjoškolaca, do baka i deka koji rade imena svojih unučadi. Što se tiče delova tela, najdominantnije su ruke, a zatim podjednako na svim delovima tela.

Koliko je bolno tetovirati se i da li to zavisi od odabira mesta za tetovažu? Šta je ono na šta upozorite svakog ko kod vas dolazi na tetoviranje?

Što se bola tiče, može se reći da je skroz podnošljivo – uglavnom iritantno, i tu bih u startu izdvojio lepši pol kao izdržljiviji. Na samu bol utiče mnogo faktora, prvenstveno mesto, naravno to diktira i veličina tetovaže, preko toga da li je osoba odmorna, nahranjena, raspoložena… Najpre upozorim na to da razmisle da li su sigurni da žele da urade tetovažu, da ne dolaze umorni ili mamurni…

Šta podrazumeva procedura pripreme kože za tetovažu, a šta održavanje nakon tetoviranja?

Priprema kože za tetoviranje podrazumeva da ona bude neoštećena i iziritirana, već da bude ishidrirana i što čistija kako bi se što bolje pigment utisnuo u kožu. Što se održavanja nakon tetoviranja tiče, higijena je najbitnija, zatim je tu redovono mazanje kremama namenjenim za regeneraciju kože i biti što nežniji prilikom pranja i svakodnevnih aktivnosti da se ne bi oštetila prilikom zarastanja.

Kada može doći do komplikacija prilikom tetoviranja? Koliko se često dešava?

Do komplikacija može doći upravo ako se ne vodi računa o higijeni kada je sveža tetovaža izložena spoljnim faktorima kao što su prašina, bazenska ili morska voda…jednostavno kada nije u sterilnom okruženju. Zatim, tu su i ljudski faktori kao što je češkanje kože koja svrbi dok zarasta, pa se tim putem skida sloj koji je u fazi regeneracije gde se može stvoriti rana koja se inficira, ili se jednostavno ošteti tetovaža bez zdravsvenih ugrožavanja. Ne dešava se često na sreću, ali ponekad kad se desi, može se rešiti antiseptičkim ili antibiotskim kremama, ali je u takvim situacijama najbitnije obratiti se lekaru prvenstveno.

Šta je ono što biste poručili onima koji se dvoume oko tetoviranja? 

Poručio bih da razmisle dobro i da ne žure jer se trendovi menjaju a tetovaža je trajna, procesi prekrivanja i prepravljanja nisu baš laki kakvim se na internetu predstavljaju. Savetujem da se dobro raspitaju i provere kod koga planiraju otići. Na prvom mestu se trebaju uveriti u higijenu, a tek nakon toga u rad. A što se rada tiče, pored društvenih mreža savetujem da uživo pogledaju i uvere se u kvalitet, jer trenutno uz pomoć programa i aplikacija lako je obraditi fotografije do savršenstva.

I za kraj bih posavetovao da potraže kvalitet iznad cene, jednom se plaća, a ostaje celog života.

Povezane objave