„Tendencija jezika je da se kroz istoriju menja – srpski od pre vek i po nije isti kao ovaj danas, kao što ni engleski u doba Šekspira nije imao veze sa današnjim“

 „Tendencija jezika je da se kroz istoriju menja – srpski od pre vek i po nije isti kao ovaj danas, kao što ni engleski u doba Šekspira nije imao veze sa današnjim“
Medijski projekat podržan od strane Ministarstva kulture i informisanja
AUDIO

Kroz priče filologa pokušavamo da sagledamo uticaj engleskih reči na srpski jezik, a što se najčešće uviđa kroz govor mladih. Razgovarali smo sa srbistima koji su dali svoje mišljenje, ali sada nam je sagovornik anglista i želeli bismo da saznamo kako neko ko je kroz školovanje izučavao engleski jezik komentariše ovaj trend. Dušan Savić je diplomirani filolog anglista i radio je u paraćinskoj Gimnaziji. On kaže da se engleski decenijama unazad iskristalisao kao svetski jezik broj jedan, a u poslednjih petnaestak godina sa pojavom brzog interneta, a kasnije i društvenih mreža postao nešto čemu su mladi svakodnevno izloženi.

Stoga nije čudo što se engleske reči, a pogotovo razgovorni jezik i sleng, brzo usvajaju kod mladih. Ne bih da ispadne kako preferiram engleski u odnosu na srpski, jer to nije istina, ali to ne vidim kao poseban problem. Tendencija jezika je da se kroz istoriju menja, pa tako i srpski od pre vek i po-dva nije isti kao ovaj danas, kao što ni engleski u doba Šekspira nije imao nikakve veze sa današnjim. Tehnologija neće prestati da se razvija, pa će mladi sigurno nastaviti da koriste engleski jezik (vidite i da je postao nužda ako imate bilo kakve ambicije u karijeri), ali sumnjam da će on na duže staze ugroziti srpski. Tuđica je uvek bilo, npr. vikend, finiš, šoping, kompjuter, pulover (i ko zna još koliko njih) su bili tu i mnogo pre nas. Po meni je veći problem što mladi mahom ne sagledavaju bogatstvo sopstvenog jezika i što se generalno sa podsmehom i podozrenjem gleda na sve dijalekte koji nisu književni (poput našeg). Ali, to je već neka druga priča.

kaže Dušan Savić.

Kako gledate na činjenicu da se engleske reči, osim što se pretvaraju u srpske imenice i glagole i menjaju po gramatičkim pravilima srpskog jezika ( „sinovao mi je fotku“ ; „skroluj da skronšotujem“…itd) Da li vam kao anglisti promene izvorno engleskih reči po pravilima gramatike srpskog jezika deluju neprirodno?

Ponekad da, kad se to radi na silu i kad je očigledno da postoji mnogo prirodnija, uvreženija i korišćenija srpska varijanta. Međutim, ima nekih koje su se toliko ustalile da sada čudno zvuči da se iskoristi nešto drugo. Ponekad je i samo kraće i brže napisati anglicizam (npr. skrinšotuj umesto slikaj ekran), a možda bi dovelo i do problema u komunikaciji, jer bi sagovornik počeo da razmišlja šta zapravo znači slikati ekran i koja je to opcija (eto još jedne tuđice), dok za skrinšot svi znaju šta je. Tu se opet vraćamo na prethodnu priču o bogatstvu sopstvenog jezika i po meni možda i osnovnog problema – mladi, čast izuzecima, vrlo malo čitaju knjige i na srpskom i na engleskom (naravno, govorim o pravim knjigama, klasicima, ne o onome što se danas prodaje). Potpuno je prirodno da će neko ko nije bio izložen jeziku velikih pisaca koristiti ono što mu je poznato, odnosno reči koje su u jezik ušle putem interneta. Kao što rekoh, ne mislim da je rešenje potpuno ukloniti određene reči iz upotrebe, već samo obogatiti rečnik što je više moguće.

objašnjava sagovornik.

Savić dodaje da iako je engleski jezik broj jedan u svetu, i u njemu ima mnogobrojnih primera uticaja drugih jezika:

U šali se govori da bez latinskog, grčkog i Šekspira koji je izmislio mnoge reči, engleskog jezika ne bi ni bilo. Očigledan je, na primer, uticaj nemačkog jezika (Gesundheit, glass, noodle, lager, zeitgeist, angst, wanderlust, kindergarten, doppelganger). Pomenimo i neke francuske reči, poput elite, cul-de-sac, voyage, connoisseur, facade, illusion, machine, metro, restaurant, koje se svakodnevno koriste u engleskom. Neke od njih sam namerno upotrebio jer ih i mi naširoko koristimo.

Kroz rad sa mladima u srednjoj školi, šta ste mogli da zaključite – da li je u pitanju imidž, odnosno trud da se mladi uklopite u žargon grupe, ili s obzirom na to da zaista odrastaju uz tehnologiju i društvene mreže srednjoškolcima ovo jeste prirodan način komunikacije?

Verovatno ima poneki izuzetak i verovatno postoji i pokoji preveliki trud da se negde pripada, ali nisam primetio da mladi koriste taj žargon da bi se ikome svideli, uglavnom je u pitanju vid komunikacije koju ovo vreme nosi sa sobom iz razloga koje sam već pominjao. Trend je jednostavno takav. To nama matorijima zvuči bez veze jer ne možemo da se povežemo sa tim, kao što ni mladi, kako svojevremeno reče ona slika, nikad neće znati za čudesnu vezu između kasete i drvene olovke. Nije to slučaj samo kod nas, Oksfordski rečnik, koji je svetska institucija, proglasio je selfi rečju godine 2013, a u vrhu liste je bilo i tverkovanje. Ne mogu da kažem da mi se to dopada, ali tako je, to su reči koje su sada u masovnoj upotrebi. U ovom slučaju nema potrebe boriti se protiv vetrenjača, ali se uvek može raditi na sebi i (opet se vraćam na to) bogaćenju sopstvenog rečnika.

zaključuje Dušan Savić, master filolog, anglista.

Ovaj projekat je sufinansiran iz Budžeta Republike Srbije – Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

N.S.

Povezane objave