KZM POKS Paraćin: Jadna je ona Srbija koja je u takvu situaciju dovela poljoprivrednika da svojim traktorom mora da blokira auto-puteve

 KZM POKS Paraćin: Jadna je ona Srbija koja je u takvu situaciju dovela poljoprivrednika da svojim traktorom mora da blokira auto-puteve

U prostorijama Opštinskog odbora Pokreta obnove Kraljevine Srbije održana je konferencija za medije posvećena stanju u poljoprivredi, najvećim problemima, kao i realnim mogućnostima u opštini Paraćin kada je ova tema u pitanju. Govornici su bili Slađana Drobnjaković, poljoprrivredni inženjer i Ivica Veljković, poljoprivrednik iz Donjeg Vidova.

Drobnjaković je istakla da geografski položaj Paraćina predstavlja veliku prednost opštine, te da se nalazimo u najplodnijem delu Pomoravskog okruga.

Zahvata veoma plodno tle, što daje široku mogućnost bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom. Prema poslednjim informacijama, u opštini Paraćin ima manje od 50.000 stanovnika, što je rapidan pad stanovništva i poslednjih godina beleži se veliki odliv stanovništva. To je zaista jako tužno u odnosu na ovo što sam rekla – jako lep položaj grada, jako plodna zemlja, jako dobri uslovi za život. Nekaada su se u Paraćin doseljavalje mnogobrojne porodice iz drugih krajeva, čak i iz inostranstva, radeći u našim firmama koje više ne postoje. Sada toga više nema. Odliv je u toku i to nepovratno.

kaže Slađana Drobnjaković.

Ona ističe da Paraćin treba da iskoristi potencijal sela kojih u opštini ima 33, a koja pružaju veliku mogućnost bavljenja poljoprivredom – od povrtarstva, ratarstva do stočarstva.

Paraćin ima oko 33.500 hektara obradive površine, od čega je 29.000 njiva, oko 10.280 hektara livada i pašnjaka. Mogućnost rešenja egzistencijalnih problema ljudi u našoj opštini je u poloprivredi – u malim i srednjim poljoprivrednim gazdinstvima koja bi uspela da pruže uhlebljenje i egzistenciju ljudima i motiv da ostanu na ovim prostorima. Danas dolazi do velikog broja napuštenih njiva, stočni fond je sve manji, maltene i uništen. Mislim da će a neku godinu naša deca gledati domaće životinje ili u slikovnicama ili u zoo vrtovima.

kaže Drobnjaković.

Neizvesnost kod otkupnih cena, neizvesnost kod repromaterijala veliki su izazovi sa kojima se poljoprivrednici iz godine u godinu suočavaju. Kako Slađana Drobnjaković kaže, poljoprivrednici nisu u prilici da imaju ni plansku, a kamoli obračunsku kalkulaciju. Ona je dala nekoliko sugestija na koji način stanje poljoprivrede i poljoprivrednika može biti poboljšano u našoj opštini.

Naša opština nema otkupni centar, naša opština nema dobro organizovanu pijacu – pijaca je uglavnom organizovana za nakupce i za piljare, ima veoma malo poljoprivrednih proizvođača. Na pijaci se plaća godišnji zakup tezge i plaća se dnevna kvita, što je dupli namet na jednu tezgu. Paraćinu je potrebna i kvantaška pijaca gde bi se prodavala i kupovala roba na veliko. To bi posle Kragujevca i Kraljeva trebalo da bude jedna od većih kvantaških pijaca. Još nešto što jako nedostaje našem gradu . informacije se šire od ljudi do ljudi, ako treba da dobijete neki kredit, ako treba nešto da dobijete u poljoprivredi na nivou opštine, pa i na nivou države, nema ko da vas o tome obavesti. Edukacija i informisanje poljoprivrednika su veoma bitni, a to je kod nas izostalo.

kaže Drobnjaković.

Poljoprivredni proizvođač iz Donjeg Vidova Ivica Veljković istakao je na konferenciji da su poljoprivrednici u Srbiji, pa i u opštini Paraćin u veoma nezavidnoj situaciji.

Poljoprivrednik danas u Srbiji je ponižen, ubijen mu je svaki moral i svaka volja za nekim napretkom, radom, pa i mogućnosti da upotrebimo neke savremene tehnologije proizvodnje. U zadnjih 30 godina prema poljoprivrednicima je jedan očigledan nemar, 30 godina je permanentno uništavan naš seljak i proizvođač. I evo dokle smo došli. Jedan od podataka je da jedno od najvećih sela u opštini – DOnje Vidovo do 1990. godine imalo 1970 vakcinisanih krava. Danas ih ima ne više od 30. E to je rezultat tridesetogodišnjeg rada svih prethodnih vlasti na teritoriji cele Republike Srbije, pa i opštine Paraćin.

ističe Veljković.

On dodaje da bi probleme mogao da nabraja danima, a mešu njima je pomenuo i otkupnu cenu pšenice za ovu godinu koja je iznosila 17 dinara, a njena proizvodnja je koštala 21 dinar.

Znači ne da ništa nismo mogli da zaradimo, već smo bili u minusu. Kukuruz se prodaje po ceni od 14-15 dinara, proizvodnja košta između 19 i 22 dinara. Ako ovakvim trendom nastavimo, zemlja će da nam ostane pusta, a njive uparložene. A sva mladež sa sela će da ode, jer nijedan normalan čovek neće da radi sa gubitkom. Poljoprivreda u Srbiji je opstala iz samo jednog razloga – samo zato što ljudi neće da napuste svoju očevinu. Inače što se tiče ekonomske isplativosti – te isplativosti odavno u Srbiji nema. Šta možemo da promenimo? Iz korena treba sve da se menja. Prvenstveno republičke institucije, pa i Opština. Mi imamo 33 sela, moramo da povedemo računa o tim poljoprivrednicima da im se obezbede bolji uslovi za život, za proizvodnju. Komisija za poljoprivredu i član opštinskog veća u narednom sazivu mora danonoćno da radi. Da se u komisiju ubaci još članova, ljudi iz struke, da se ide od sela do sela i u direktnom kontaktu sa ljudima pronalaze rešenja.Da se stcvaraju zadruge, udruženja kako bismo imali pristup evropskim fondovima, ipard fondovima, da bi mogli da dobijamo određene subvencije koje su čak i do 50,60,70%. Ovako usitnjeni mi to ne možemo.

tvrdi Veljković.

Na pitanje kako komentariše proteste poljoprivrednika koji su blokirali i auto-puteve ovog meseca, Ivica Veljković odgovara:

Jadna je ona Srbija koja je u takvu situaciju dovela poljoprivrednika da mora da izlazi na auto-puteve svojim traktorima i da izlaže sebe riziku, da ga policija kažnjava, tuče, maltretira, da ga prozivaju raznorazni voditelji i voditeljke na televizijama. Jadna je takva Srbija. Podržavam ih i opravdavam svaki protest. Jednostavno, ljudi ne mogu drugačije više da izraze nezadovoljstvo. Niko ih ne čuje. Da neko čuje apele, kao što su i ovi naši, ne bi došlo ni do kakvih blokada i neprijatnih situacija. Ali očigledno da ih niko ne čuje. Očigledno da je poljoprivreda ostavljena samoj sebi, pako preživi – preživi. A kako ja vidim, nekome je i u interesu da ne preživi.

zaključio je Veljković.

Povezane objave